Brački kamen

Čovjek i kamen na otoku Braču od davnina imaju neraskidivu vezu. Od starih Ilira iz brončanog doba, koji su u kamenu dubili hranilišta za stoku, izrađivali skloništa i grobnice, do Rimljana koji su svojom arkitekturom i umjetnošću Brač proslavili svijetu.

Tradicija gradnje kamenom postao je nerazdvojivi dio identiteta otoka Brača. U razdoblju kasnog Rimskog Carstva, u kamenolomima oko Škripa, najstarijem naselju na otoku, intezivno je radilo stotine rimskih robova kako bi se Dioklecijanova palača u Splitu izgradila u rekordnom roku od deset godina.

Brački kamen se ne vadi, on se “bere”

Kamenoklesari su pritom uživali u statusu cijenjenih umjetnika, jer je njihov rad vječan. Brački kamen se ne vadi, on se “bere”, s poštovanjem i zahvalnošću, poput najdragocjenijeg blaga. Iznimno je cijenjen od umjetnika jer takvu teksturu, čvrstoću i boju nema niti jedan drugi kamen.

Brački kamen se može pronaći na mnogim veličanstevnim djelima arhitekture, crkva, vila, pa čak cijelih luka i riva u Dalmaciji. Brački kamen ne staje samo u Dalmaciji, tko god je boravio ili vladao ovdje, crpio ga je za izgradnju kako bi predstavio moć. Može se pronaći u Parlamentu i Novom dvoru u Beču, Parlamentu u Budimpešti, te Namjesničkoj palači u Trstu. Od bijelog bračkog mramora je uređeno i predvorje zgrade Ujeninjenih naroda u New Yorku.